U međuvremenu već ionako opustošena Slavonija i Baranja sve više nazaduju i zaostaju za drugim hrvatskim regijama
Svi oni koji prate politiku, pa čak i površno, mogu se prisjetiti što su nam sve vladajući obećavali u predizbornoj kampanji. Ali, za sada ćemo se zadržati samo na poljoprivredi. Bolja vremena za tu ključnu privrednu granu obećavali su i Domoljubna koalicija i mostovci, a sve češće spominje ih i premijer Tihomir Orešković. No, samo spominje.
U međuvremenu, već ionako opustošena Slavonija i Baranja sve više nazaduju i zaostaju za drugim hrvatskim regijama. Čak i ministar poljoprivrede Davor Romić kao da nekako stidljivo progovara o budućnosti agrara. Iz njegova smo posljednjeg intervjua doznali sve što smo već znali, točnije ništa novoga. Taksativno je pobrojao probleme, ali o rješnjima gotovo ni riječi. Pa ponavlja: “Izrada hrvatske poljoprivredne strategije jedan mi je od prioriteta, a ona neće zanemariti ni aspekte ruralnog razvoja, okoliš, proizvode zaštićenog podrijetla, ruralni turizam, obnovljive izvore energije…”.
Romić kao da i sam zaboravlja da smo se toga naslušali i od svih prijašnjih ministara. Famozna poljoprivredna strategija već svima izlazi na uši, a pomaka nema. Od Romića kao iz udžbenika doznajemo da su problemi visoka cijena kapitala, veliki porez na hranu, slaba povezanost domaće proizvodnje i turizma, neudruživanje, dok sve veći broj poljoprivrednika svakodnevno propada, a sela nestaju. Kaže i da moramo povećati isplativu i konkurentnu proizvodnju, a uvoziti ono što se ne isplati uzgajati. Nije se ministar spomenuo uvozničkih lobija. Mogao je bar pojasniti kako je moguće da primjerice uvozimo goleme količine jeftinoga svinjskoga mesa sumnjive kvalitete, čak i opasne za ljudsko zdravlje.
Romić je aktualizirao i najavljenu komasaciju koja je nužna i bez koje nema kvalitetne zemljišne reforme, a ni konkurentne proizvodnje. No, nova podjela zemlje već je izazvala uzbunu. Iako prvi put nakon 30 godina, preciznije rečeno još od Austro-Ugarske, država ponovno pokušava okrupniti poljoprivredno zemljište, slavonski seljaci su nepovjerljivi. A i kako ne bi s obzirom na dosadašnju praksu zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta koja je također izazvala velike otpore i mnogo problema. Naravno, najnegativnija iskustva doživjeli su najmanji proizvođači i oni koji nisu bili bliski političkim opcijama koje su odlučivale. Isti ti stoga poručuju da su svjesni da svatko tu ima svoj interes i da ne vjeruju kako će ih netko usrećiti, posebice što se očekuje i naglo poskupljenje dosadašnjeg zakupa.
Uglavnom, sve vlade su s poljoprivredom nešto pokušavale, ali nisu uspjele. Pa tko onda još da vjeruje kako do totalnog sloma neće doći.
Piše: Damir GREGOROVIĆ