Na području jedinog baranjskog grada i njegovih prigradskih naselja prazno je najmanje 100 državnih stanova, premda su s njihovim “korisnicima” potpisani ugovori o najmu ili slični dokumenti koji im daju pravo boraviti u njima. Tvrdi to Vladimir Kedmenec, direktor Stanuoprave, tvrtke koja skrbi o dijelu stanova u Belom Manastiru.

– Postoje brojni stanovi koji su prazni, od kojih neki i dvadesetak godina. No prazni su samo fizički, ali ne i na papiru. Njihovi najmoprimci čuvaju ih zbog raznih razloga, a istovremeno su stambeno zbrinuti na nekim drugim mjestima, bilo u Hrvatskoj, bilo u inozemstvu. Stanouprava s cijelom pričom ima veze stoga što se u nekim praznim stanovima događaju havarije, a nitko ne zna gdje su najmoprimci, odnosno ključevi. Potrebno je hitno djelovati, popraviti kvarove i slično, a mi ne možemo u stan, osim ako ne razvalimo vrata. Budući da smo upravitelji i skrbimo o više od 1400 stanova i objekata, ljudi nam se žale na razne kvarove. Posljednji slučaj koji se dogodio dvostruko su veći računi za vodu u jednoj belomanastirskoj zgradi. Danima smo istraživali o čemu je riječ, a ispostavilo se da je voda tekla iz kotlića u jednom praznom stanu – objašnjava Kedmenec, naglašavajući kako sličnih slučajeva ima još, te da su upravo zato počeli popisivati prazne stanove u državnom ili vlasništvu nekih institucija, o čemu će ih uskoro obavijestiti.

– To je sve što možemo napraviti, budući da ugovore s najmoprimcima mogu raskinuti samo vlasnici stanova – podvlači Kedmenec.

Upitno je provjeravaju li vlasnici stanova, posebice ako je riječ o državi ili njezinim institucijama, jesu li stanovi prazni, naročito ako se sve financijske obveze glede najma stanova redovito ispunjavaju. “Najmoprimci”, pak, koriste razne rupe u zakonu, angažiraju roditelje, rodbinu ili prijatelje da obilaze stanove i slično, dok, s druge strane, potrebe za stanovima postoje.

– Gotovo nema dana da u gradsku upravu ne dođu ljudi kako bi tražili stan. Slučajeva ima raznih. Netko se oženio pa mu treba veći stan, netko se pak rastao pa više ne može živjeti zajedno s bivšim supružnikom. Ima i slučajeva kada sud od nas traži zbrinjavanje pojedinaca koji se kući ne mogu vratiti zbog sudske zabrane prilaska, ili nekih sasvim drugih razloga, ponekada opravdanihn, a ponekad ne – kaže Marko Bogatić, zamjenik gradonačelnika Belog Manastira, dodajući kako Grad ne može riješiti njihove probleme zato što su u gradskom vlasništvu samo ruinirani stanovi, većinom u objektima predviđenim za rušenje.

– I u takvim stanovima još uvijek živi 20-ak ljudi, a njihov smještaj nam je prioritet – kaže Bogatić.

Iz svega proizlazi, smatraju neki građani, da je zadržavanje unajmljenih državnih stanova, iako najmoprimci u njima ne borave, zapravo samo pitanje morala pojedinaca. Drugi kažu da se, u krajnjem slučaju, kada završe jednu epizodu svoga života, negdje moraju vratiti.

Ivica GETTO

 

Previous Post
«
Next Post
»
Website Apps