Baranja gotovo da i ne koristi kapacitete koje pruža Dunav. U batinsku luku godišnje pristiže 100-tinjak kruzera od kojih Baranjci, bar za sada, nemaju ništa. Uz tu rijeku, primjerice, na području Baranje nema ni jednog restorana s autohtonim baranjskim jelima. Uz Dunav se može sjediti u batinskom kafiću, u blizini pristaništa, u kojem se ne nudi jelo, dok se prekrasan pogled na Dunav pruža iz caffe & wine bara Barrique, smještenog podno Augustinčićeva Spomenika pobjedi, koji je od dunavske obale poprilično udaljen. Premalo da bi se moglo reći – iskoristili smo dunavske potencijale. Kada se priča o baranjskom dijelu Dunava, u javnost najčešće stižu priče o još uvijek neriješenom pitanju razgraničenja s istočnim susjedima te nazovidržavi Liberlandu, koju je, sa skupinom “istomišljenika” “osnovao” Čeh Vit Jedlička pa diljem svijeta kruži s liberlandskom zastavom, nesvjestan da je ljubiteljima avantura, robinzonskog načina ljetovanja i običnog uživanja oduzeo pravi mali raj, prelijepi pješčani sprud – Sigu. Samo rijetki imaju prigodu provozati se čamcem tom velikom rijekom i upoznati se sa svim čarima i tajnama koje ona skriva.

Da tome ne bude tako, pobrinuo se Belomanastirac Čaba Čuso, vlasnik jedne od vikendica na poznatom baranjskom dunavskom izletištu, Zeleni otok, kod Batine. Prije otprilike desetak dana njegovo trgovačko društvo Čuso j.d.o.o. dobilo je rješenje za pružanje, za područje Baranje nove, turističke usluge – iznajmljivanje i vožnja čamcem, s vozačem i bez njega.

– Dugo sam o svemu razmišljao. Odluka je pala na kupnju novog čamca s motorom. Od zamisli do realizacije prošlo je određeno vrijeme, ali sada je čamac ovdje i avantura može krenuti – priča ovaj dunavski vuk.

U nešto manje od šest metara dug čikl, kapaciteta pet osoba, proizveden u novosadskoj manufakturi Tri princeze, motor Evinrude, registraciju i sve ostalo što je potrebno, uložio je 80-ak tisuća kuna. Kada je čamac usidrio na Zelenom otoku, preostalo mu je samo iza vikendice postaviti jednu od rijetkih, ako ne i jedinu slavonsko-baranjsku ploču, s natpisom “Rent a boat”.

– Usluge mogu podijeliti u dvije kategorije. Vožnja po Dunavu, uz promotivnu cijenu od 150 kuna na sat, i cjelodnevni najam čamca za 400 kuna plus gorivo – objašnjava Čaba, ističući kako planira proširiti uslugu na “izvanbrodski dio”. No, dodaje, o tome će pričati kada dođe vrijeme.

– To su tek počeci bavljenja ovim poslom, takozvana nulta sezona. U hodu ću se učiti, kako bi kasnije sve bilo postavljeno na svoje mjesto – kaže, ponavljajući kako se čari Dunava najbolje mogu upoznati vožnjom rijekom i neposrednim kontaktom s njom.

Prvi korisnici njegovih usluga nisu skrivali zadovoljstvo, a “vjetar u kosi” vozeći se do “alternativne” sige, iza takozvane Nijagare, blizu mađarske granice, osjetila je i Glasova ekipa…

Ivica GETTO
Website Apps