BELOMANASTIRSKA ZONA SUMRAKA

26. ožujka 2019.

Desetak poslovnih prostora, koji se, zajedno s hodnicima, protežu na približno 1000 četvornih metara, mrtvi su kapitali u samom središtu Belog Manastira.
Za nekada poprilično živahan dio jedinog baranjskog grada, smješten ispod belomanastirske Ljepotice, mlađi i ne znaju. Ili su samo čuli da je u pothodniku nekada bio kafić, ‘‘komisionar‘‘, zlatarnica, biljar-sala, salon namještaja, nekoliko butika…, pa čak i jedno vrijeme poslovnica Privredne banke. U funkciji su bili samo nekoliko godina – od završetka izgradnje Ljepotice 1986. godine do početka Domovinskog rata. U vrijeme okupacije Baranje, navodno, bilo je određenih planova za belomanastirski pothodnik, ali činjenica je da od povratka pa sve do današnjih dana cijeli prostor zjapi prazan, devastiran, izložen zubu vremena.

– Prostor smo osamdesetih godina, još u izgradnji, kupili od Progresa, koji je gradio zgradu. U njemu smo prodavali odjevne predmete koje smo sami izrađivali i posao je, više-manje, dobro išao, sve do početka rata. Nakon povratka, planirali smo ga ponovno otvoriti, uložili nešto novca u djelomičnu obnovu, ali je sve ostalo samo na željama – kaže Ištvan Feher, vlasnik bivše trgovine Maja, naglašavajući kako su se sada bazirali na proizvodnju i veleprodaju lovačke i ribolovne odjeće pa im spomenuti prostor više ne treba. Redovito plaćaju nešto više od 30-ak kuna mjesečno za pričuvu i jedini cilj im je, u bliskoj budućnosti, prostor u pothodniku prodati ili barem iznajmljivati. Svjesni su da je novac uložen u poslovni prostor na neki način bačen u vjetar.

Glas Slavonije je o pothodniku pisao još 2007. godine, kada su se vlasnici nekih poslovnih prostora glasno zapitali zašto Grad i Stanouprava, kao upravitelj zajedničkih prostora, ništa ne poduzimaju.
– Nismo kupili ulicu, već poslovne prostore, pa neka onda netko nešto poduzme – žalili su se tada vlasnici poslovnih prostora, pokazujući peticiju koju su, nezadovoljni izvedbom nekih vanjskih radova, potpisali još 1990. godine i predali tadašnjem direktoru Progresa. Bilo je i prijedloga za samofinanciranjem ili sufinanciranjem obnove zajedničkih prostora kako bi konačno počeli rad, ali je sve ostalo samo na prijedlozima. Neki su, u međuvremenu, dizali i kredite za obnovu prostora, otplatili ih, ali se ništa nije pomakulo s mrtve točke. Trenutačno dio vlasnika poslovnih prostora više ne živi u Belom Manastiru, neke su tvrtke likvidirane, neke otišle u stečaj… Tadašnji direktor Stanouprave isticao je kako Grad s obnovom zajedničkih prostora nema ništa, jer nisu u njihovom vlasništvu, te samo nagovijestio kako je obnova zgrade Ljepotice, u čijem je sastavu i sporni pothodnik, ušla u program resornog ministarstva koje bi ju trebalo financirati. No od tada je prošlo više od deset godina, novac je potrošen, a belomanastirski pothodnik i nadalje tavori u tami…

Ivica Getto
Website Apps