Približno 2700 trihineloskopskih pregleda do jučer je obavljeno u ambulantama Veterinarske stanice Beli Manastir (koja nema ingerenciju nad općinama Jagodnjak i Bilje), što znači da je toliko svinja završilo u suhomesnatim odnosno nekim drugim ‘‘kolinjskim‘‘ proizvodima.
Brojka je to koja se odnosi na cijelu godinu, ali valja napomenuti kako je približno 70 posto uzoraka pregledano tijekom aktualne sezone kolinja.
– Vrhunac je sezone do uoči Božića. Svinjokolje, ne tako intenzivne, traju do kraja prve trećine siječnja, nakon čega su tek sporadične – kaže Vinko Benić, direktor belomanastirske Veterinarske stanice, naglašavajući kako je brojka pregleda obavljena do jučerašnjeg dana 20-ak posto manja od one u istom razdoblju prošle godine, ali i znatno manja od poslijeratnih godina, kada je pregledavano po 20-ak tisuća uzoraka godišnje, bez onih s beljskih farmi. Pandemija koronavirusa, nastavlja Benić, nije razlog smanjenu broja baranjskih svinjokolja.
– Turnus stavljanja svinja u tov krenuo je prije nego što je korona u Hrvatskoj uzela maha. Stoga uzrok konstantnom smanjenju svinjokolja treba tražiti negdje drugdje – ističe, nastavljajući kako su dva-tri osnovna razloga zbog čega je tome tako. Jedan od njih je manji broj ljudi po baranjskim selima, odnosno starenje populacije koja je, dok je bila u ‘‘punoj snazi‘‘, redovito tovila po dvije, tri ili više svinja isključivo za svinjokolju. Nadalje, pretpostavlja Benić, riječ je o svojevrsnoj poplavi jeftinog mesa u trgovačkim lancima, u kojima se kilogram svinjetine može kupiti već za 18 kuna, što svinjokolje i tov (u individualnom sektoru) čini gotovo neisplativim, osim u slučaju dijela proizvođača koji kolju isključivo zbog proizvodnje suhomesnatih proizvoda, čija cijena, budimo realni, nije za svačiji džep, jer kilogram kobasica (s dva-tri dima) košta 60-ak kuna. Ono što raduje u cijeloj priči činjenica je da se u Baranji već niz godina nije pojavila trihinela. I. Getto