Nedelja je dan kada većina građana Hrvatske nakon obilnog nedeljnog ručka započinje dnevni odmor gledanjem televizijskog programa. Ove nedelje zasigurno je večini gledatelja ustaljena navika gledanja televizije i “dremuckanja” bitno narušena slušanjem bivšeg premijera Ive Sanadera.Bez želje da komentiram ništa od onoga što je bivši premijer Hrvatske iznio u jednosatnoj emisiji i ne želeći se svrstavati ni na jednu stranu prije okončanja sudskih sporova, jedino pitanje koje se nameće je KOLIKO MALO ZNAMO o odlukama koje se donose o sudbini Republike Hrvatske i zašto je to tako.
Sasvim je jasno da se proces pregovaranja u visokoj politici ne treba dijeliti sa ” pukom ” ali je isto tako jasno da pri početku svakog pregovaranja pregovarači MORAJU imati jasno zacrtane ciljeve, koji MORAJU odražavati želje i ciljeve “puka”, te biti u funkciji osnaživanja i napretka vlastite zemlje. Pitanje je, ako pri tome imamo na umu prije navedeno , zašto su naši političari BAŠ SVE podredili ulasku u EU , prihvačajući sva traženja članica EU ( od ekonomskih i energetskih do teritorijalnih), te pri tome zanemarili osnovnu zadaću radi koje su tu a to je boljitak Republike Hrvatske.
Da li je moguće da su političke stranke koje se izmjenjuju na vlasti od nastanka Republike Hrvatske( bez obzira na “boje” i vrijeme političke dominacije) u toj mjeri ovisne o vanjskim uticajima i direktivama da ih apsolutno ne zanima mišljenje građana, već je sve u funkciji ostvarivanja naputaka koji dolaze od administracije EU i to na način da se za to sazna tek kada je sve provedeno i kada nisu moguće više nikakove izmjene. Zastrašujuća je upravo ta spoznaja da smo osuđeni na put koji nam političari prezentiraju kao rezultat vlastitih ideja i planova , a u stvari je to “dobiveni” materijal koji se mora sprovesti u djelo po nalogu EU.
Do kada tako i kuda nas to vodi ?
