Božićni blagdani u današnje vrijeme postaju sve sličniji, stoga se nastoje održati stari tradicijski običaji. Unatoč globalizaciji i prihvaćanju tradicije Zapada i danas postoje običaji karakteristični za pojedine zemlje i dijelove svijeta.
Međutim, i u prošlosti razno razni običaji su se širili diljem svijeta.Kao što su ukrašavanje božićnog drvca, jaslice, božićna jela širili su se u prošlosti. Neki od božićnih običaja iz prošlosti danas su zaboravljeni, dok su drugi postali opće prihvaćeni. Ovdje je prikazano samo nekih božićnih običaja i zanimljivosti u svijetu. Neki od njih poznati su i kod nas.
BOŽIĆ U EUROPSKIM ZEMLJAMA:
Velika Britanija:
Od viktorijanskog razdoblja postoji snažna tradicija slavljenja Božića. Ta tradicija očituje se u zborskom pjevanju božićnih pjesama (Christmas Carols), koje su u prošlosti pjevali zborovi, ali i ulični pjevači i zabavljači. Danas djeca pjevaju po kućama te nastoje dobiti poklone za svoje pjevanje. Tradiciju ukrašavanja božićnog drvca donio je Princ Albert, sredinom 19. stoljeća. Najpoznatije božićno drvce, dar građana Norveške, postavlja se na trgu Trafalgar u Londonu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je norveški kralj Haakon bio u izbjeglištvu u Velikoj Britaniji norveške su oružane snage svaki Božić uspjele iz Norveške donijeti božićno drvce usprkos njemačkim obalnim stražama. Nakon rata, u znak zahvalnosti Britancima, Norveška svake godine Velikoj Britaniji šalje božićno drvce. Ukrašavanje kuća imelom počelo je u Velikoj Britaniji. Tradicionalna jela su pečena guska, različite vrste pudinga od šljiva, meso… Kako bi dobila poklone djeca ostavljaju obješene čarape.
Irska:
Na Badnjak se u prozore stavljaju svijeće ukrašene zelenilom, kako bi osvjetlile put Svetoj Obitelji. Za vrijeme britanske okupacije katoličke obitelji su stavljale po tri svijeće u prozor. U Irskoj središnje značenje ima postavljanje jaslica, a božićno se drvce relativno rijetko ukrašava. Veliko značenje ima i Sv. Stjepan, dan poslije Božića, kada se održavaju nogometni i drugi susreti, a dječaci obilaze kuće s lažnim carićem (vrsta ptice) na štapu i pjevaju pjesme praćene violinama i harmonikama. Traže novac i hranu za cariće, u stvari za sebe. Običaj je da se u vrijeme Božića izvan kuće ostavi komad mesne pite i boca Guinnessa za Djeda Božičnjaka.
Španjolska:
Posebno je važan običaj koji se zove Hogueras. Sastoji se od preskakanja vatre na otvorenom. Taj običaj koji je karakterističan za pokrajine Granadu i Jaen, a porijeklo vuče iz pretkršćanskih vremena, simbolizira zaštitu od bolesti. Nakon ponoćne mise na Božić pleše se ples koji se zove Jota. Glazba i riječi koje prate ples poznati su već stotinama godina. Pleše se na zvukove gitare i kastanjeta. Važan običaj je i misa u ponoć, koja se zove La Misa Del Gallo (gallo znači pijetao jer misa traje do 1 sat iza ponoći). Za Božićne blagdane se tradicionalno sprema pečena purica s gljivama i turron, slatkiš od badema. Zanimljivo je da prema vjerovanju Španjolaca darove donose Sveta tri kralja. Djeca 5. siječnja ostavljaju cipele ispunjene mrkvom na prozorima, da bi iduće jutro u njima pronašli darove. Mrkva se u cipelama ostavlja za umorne konje Sveta tri kralja.
Njemača:
Jako su popularni božićni sajmovi, koji počinju početkom adventa, a gdje se mogu kupiti ukrasi za božićno drvce, svijeće, figurice za jaslice, prigodna jela. Početkom adventa počinje paljenje svijeća na adventskom vijencu, svake nedjelje do Božića. Postoji običaj darivanja djece za Sv. Nikolu, kada djeca uvečer ostavljaju cipele kraj ognjišta. Dobra djeca ujutro dobiju darove, a zločesta šibe. Za Badnjak se jede pečena svinjetina, bijele kobasice, tjestenina i druga lokalna jela, a za Božić se najčešće jede pečena guska. U Njemačkoj posebnu pažnju posvećuju izradi jaslica koje se tamo kažu Weinachtskrippe.
Nordijske zemlje:
Kod njih se vjeruje da darove nose patuljci koji tijekom cijele godine čuva obitelj i njihov posjed. U Švedskoj slavljenje božićnog vremena počinje 13. prosinca, na Sv. Luciju, na dan kada prema legendi noć najduže traje. Božićno drvce koje je u tu zemlju došlo iz Njemačke sastavni dio Božića postaje u 18. stoljeću, a njegovom se ukrašavanju danas posvećuje posebna pažnja. U prošlosti je prva božićna misa bila u 7 sati ujutro (julmässa), a danas je sve češća misa u ponoć (midnattsmässa). Za Božić se tradicionalno jede šunka, hladetina od svinjskih nožica, sušeni bakalar i kaša od riže. U Danskoj veliku simboliku imaju svijeće koje se masovno pale u blagdansko vrijeme. Postoji tradicija paljenja svijeća na adventskom vijencu. U vrijeme blagdana zdjelica pudinga od riže obično se ostavi pred ulaznim vratima za Julenissea, malog vilenjaka za kojeg Danci vjeruju da živi na tavanu kuće, kako bi čuvao kućanstvo kroz godinu. U Poljskoj veliku važnost ima Betlehemska zvijezda, koja se naziva Gwiazdka. Središnji obrok za Božić naziva se Wigilia, što znači bdijenje. Za Wigiliju se tradicionalno ne poslužuje meso. Obrok počinje Oplatekom, posebnim kruhom, koji se sprema za tu prigodu. Nakon toga jede se juha od repe, knedle od šljiva i kolač od maka. Za vrijeme obroka ispod stolnjaka se stavlja sijeno, što podsjeća da je Isus rođen u štalici. Božić se čestita kada se prva zvijezda pojavi na noćnom nebu uoči Božića.
BOŽIĆ U OSTALIM DIJELOVIMA SVIJETA:
Sjedinjene Američke Države:
Karakteristični su brojni božićni običaji. Također, to je zemlja u kojoj je Božić izrazitokomercijaliziran. Domovi SAD-u su ukrašeni s božikovinom, imelom i granama drveta, a većina stanovnika svoje kuće ukrašava električnim svjetiljkama. Tradicionalno jelo je pečena purica. Djed Božičnjak, kakvog ga danas poznajemo nastao je u Americi. Od 60-ih godina 19. stoljeća zove se Santa Claus po danskom nazivu za Sv. Nikolu, Sintaklaas. Zbog različite klime i velikog broja naroda koji su se useljavali u tu zemlju božićni običaji su različiti; od dočeka Božića na plaži na Havajima i Floridi do paljenja svijeća u prozorima na Aljasci. U Washington D.C., predsjednik SAD-a, pali rasvjetu na velikom božićnom drvcu. U Bostonu su popularni festivali božićnih pjesama, koji pjevaju uz ručna zvona. U Arizoni brojni su običaji preuzeti od doseljenika iz susjednog Meksika.
Australija, Novi Zeland:
Posebno su zanimljivi njihovi običaji jer je tamo u božićno vrijeme ljeto. Zbog toga se Božić najčešće dočekuje na otvorenom. Također, većinu božićnih ukrasa čini cvijeće. Uz tradicionalna božićna jela, pečenom puricom, šunkom i svinjetinom, na jelovniku su pusli s kivijem i tropskim voćem. Zbog toplog vremena tradicija je da se u Melbourneu građani okupljaju na glavnom trgu s upaljenim svjećama i pjevaju božićne pjesme. Taj se događaj naziva Carols by Candlelight. U Novom Zelandu, za razliku od Australije, klima je nešto hladnija da bi božićni ručak bio na otvorenom. Božićno drvce, zbog svog izgleda, je Pohutokawa, koje u vrijeme Božića cvate tamnocrvenim cvjetovima.
Izvor: Kultura-osijek.com