BARANJSKI DVORCI

14. prosinca 2013.

Tužno, ali istinito, zvuči činjenica da su baranjski dvorci, bar zasada, samo obični neiskorišteni resursi iz daleke prošlosti. Podignuti su između 17. i 19. stoljeća, desetljećima su služili svrsi, a onda su postali, u neku ruku, teret svojim vlasnicima – jedinicama lokalne samouprave, ustanovama ili tvrtkama.indeksiraj

Krenimo od najstarijeg, dvorca Eugena Savojskog. U Bilju (mađarski Béllye) dao ga je sagraditi, u prvoj polovini 18. stoljeća, princ Franjo Eugen od Savoje i Pijemonta. U povijesti je zapamćen kao jedan od najslavnijih austrijskih vojskovođa, čije su pobjede označile konačan kraj turskih osvajanja u Europi. Za biljski dvorac kažu da je najpoznatiji dvorac baranjske ravnice. Smješten je na rubu Kopačkog rita, zaštićenog parka prirode. Bio je to prvi dvorac u tom dijelu sadašnje Hrvatske nakon njezina oslobođenja od stoljeća i pol duge turske uprave.

ČUVARI TRADICIJE

Sagrađen je kao lovački dvorac na imanju koje je je princ Eugen Savojski dobio na dar od austrijskog cara Leopolda I. Doduše, za imanje je dao nešto novca, ali ni blizu njegove prave vrijednosti. Princ je rijetko u njemu boravio. Nagađa se da je dvorac djelo austrijskog arhitekta Johana Lucasa von Hildebrandta, koji je za Savojskog gradio i glasovit dvorac Belvedere u Beču.

Biljski je dvorac, s gospodarskim zgradama, oblikovan kao jedinstvena, pretežito prizemna građevina, takozvani četverokrilni dvorac s unutarnjim dvorištem. Sredinom 19. stoljeća uz dvorac je uređen perivoj, koji se danas prostire na približno osam hektara i zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture. Dvorac je bio sjedište golemoga kraljevsko-vojvodskog posjeda. Uprava imanja bila je u Bilju do 1827. godine, kada je preseljena u Kneževo. Budući da princ Eugen Savojski nije imao nasljednika, nakon njegove smrti, 1736. godine, posjed je pripao Dvorskoj komori u Beču. Četrdesetak godina poslije kraljica Marija Terezija posjed je dodijelila kćeri Mariji Kristini, udanoj za princa Albrechta od Saksonije i Teschena. Kako ni oni nisu imali djece, naslijedio ga je nadvojvoda Karl Ludwig, koji je Bilje proglasio neotuđivim imanjem teschenske loze obitelji Habsburg. Bilje je naslijedio Karlov sin Albrecht, a nakon njegove smrti nećak Friedric, sin Albrechtova brata Karla. Friedrich je bio posljednji vlasnik Bilja, do kraja Prvoga svjetskog rata. Mirom u Saint Germainu, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno kasnijoj Kraljevini Jugoslaviji, pripalo je oko 78% vlastelinstva, a oko 22% ostalo je nadvojvodi Friedrichu u granicama Mađarske. Jugoslavenski je dio 1920. godine proglašen državnim dobrom i takav je ostao do 90-ih godina prošlog stoljeća.

Danas dvorac slavnog Eugena Savojskog vapi za obnovom. Oživi tek nekoliko dana godišnje, krajem svibnja, kada se, ambijentalno, vraća u vrijeme svog nastanka. Udruga Čuvari tradicije princa Eugena Savojskog, naime, tada obilježava Dan dvorca. U živopisnoj kostimiranoj predstavi posjetitelji mogu uživati u viteškim igrama (mačevanje, streličarstvo) i plesovima, a cilj događanja je prezentirati dio bogate povijesti Bilja. Ugođaj u lovačkom dvorcu slavnog austrijskog princa uveličavaju kočije s konjima ili fijakeri, kojima se gosti mogu provozati, uživajući u parku oko dvorca. Procjenjuje se da je samo za popravak krovišta dvorca potrebno 2,5 milijuna kuna, a iznos potreban za cjelokupnu obnovu (zajedno s perivojem) višestruko je viši. Tko će uložiti silne novce i vratiti mu nekadašnji sjaj, pokazat će vrijeme.

DARĐANSKI SLUČAJ

Slično je s još jednim baranjskim povijesnim biserom, dvorcem Esterhazy u Dardi, spomenikom kulture druge kategorije, sagrađenom 1749. godine. Prije nekoliko godina Belje ga je darovalo Općini, koja je raspisala nekoliko natječaja za njegovu prodaju, ali se na njih nitko nije javio. “Imali smo potencijalnog investitora, raspisivali natječaje, ali uzalud”, prisjeća se načelnik općine Darda, Anto Vukoje, naglašavajući da je dvorac sada samo dragulj posipan prašinom. Nadaju se pojavljivanju investitora, ali ujedno i prate natječaje EU fondova kako bi ga, eventualno, na taj način restrukturirali. Na svu sreću, dodaje Vukoje, dvorac im nije preveliko breme. Uređuju perivoj u njegovoj okolici i, tu i tamo, financiraju sitne popravke.0001391518_l_0_zf2ffl

Bilo kako god, lijepa se priča može složiti oko dvorca. Vezana je uz njegova posljednjeg vlasnika, grofa Kazimira Esterhazyja, koji je bio bliski prijatelj mađarskog skladatelja Franza Liszta. Taj nadaleko poznati glazbenik darđanskom je grofu posvetio četvrtu od ukupno 19 kompozicija “Mađarskih rapsodija”, koja se, pak, ističe po dubini, veselom ritmu, zvonkosti melodije… Kazimir i njegova svita navodno su je slušali upravo kad je posluživana – Esterhazy torta. Kažu da je esterhazyca prvi put napravljena negdje u 19. stoljeću, u čast princa Pála Antala Esterházyja, ministra u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Postala je jedna od najpoznatijih torta Europe, no kako i zašto je nastala – teško je reći. Postoje tvrdnje da je, zapravo, napravljena za jednu princezu iz obitelji Esterházy. Sve u svemu, torta je nadaleko poznata, a najbolje takve torte su u Budimpešti i Beču.

Važno je istaknuti da se o vraćanju stare slave razmišljalo i prije nego što je Belje darovalo dvorac Općini Darda. Mislav Pavošević, sada djelatnik TZ-a Baranje, svojedobno je razmišljao u parku dvorca organizirati Baranjsku ljetnu romansu, čija bi tema bila sjećanje na prijateljstvo grofa Esterhazyja i skladatelja Liszta. Ideja koja mu se vrtjela u glavi bio je koncert klasične romantističke glazbe 19. stoljeća, uz nastup Edina Karamazova.

– Pokretanjem te manifestacije Baranja i Darda dobile bi novu turističku privlačnu snagu, a sve skupa bio bi dokaz da Baranja može iznenaditi goste neočekivanom kulturnom ponudom – maštao je prije tri-četiri godine, ali je sve ostalo samo na lijepim željama.

Inače, stručnjaci su uoči raspisivanja prvog natječaja dvorac procijenili na 2,4 milijuna kuna, a potencijalni je investitor najavio ulaganja od bajkovitih 35 milijuna kuna. Početna cijena u trećem natječaju bila je 1,6 milijuna kuna. Natječaja više nije bilo, a dvorac je i nadalje u vlasništvu Općine Darda. Ponekad nestašni klinci u njemu izazovu manji požar i to je sve što se u njemu događa.

I.Geto

Website Apps