“Umjesto što se prepucavaju oko čelništva Baranjskog vodovoda, bolje bi bilo da se pozabave dotrajalom vodovodnom mrežom. Svaki drugi dan nemamo vode. Ovo već postaje neizdrživo. Tko je za to kriv?”, grmio je nedavno jedan naš čitatelj iz belomanastirskog prigradskog naselja Šećerana.

Prekipjelo mu je, kaže, što živi kao u (pret)prošlom stoljeću. Obvezan svakodnevi ritual njegovoj obitelji, nastavlja, postalo je punjenje kanti i boca vodom, budući da se nikada ne zna kada će slavine ponovno ostati suhe.

No nije samo Šećerana osuđena da malo-malo ostane bez pitke vode. Nedavno je ponovno bez vode ostalo i naselje u Ulici Alojzija Stepinca, gdje živi nekoliko stotina obitelji, ali i brojni drugi dijelovi Belog Manastira.

– Teško je reći tko je kriv. Vodovodna mreža je dotrajala, a bez temeljite rekonstrukcije kvarovi će se i nadalje događati – kaže jedan dobar poznavatelj situacije, naglašavajući kako je riječ o cijevima starim više od 35 godina, a čiji je “životni vijek” davno prošao.

 

Mreža je, tvrdi, rađena od sada već zastarjelih materijala koji često pucaju. Zimi pucaju jer se tlo steže, a ljeti jer je tlo isušeno. Pucanju cijevi “pomažu” i teški kamioni koji, primjerice, parkiraju na zelenoj površini kako bi istovarili drva za ogrjev. Objašnjava da su cijevi na dubini od približno 1,4 metra te da “nastradaju” dva-tri tjedna nakon istovara, i tu pomoći nema, osim promjene kompletne mreže. Veliki dio Belog Manastira premrežen je, naime, starim cijevima, “koktelom svega i svačega”, najčešće izrađenim od PVC-a.

Osim što po tisuću ljudi nema vode, zbog (pre)čestih kvarova trpi i Baranjski vodovod. Kako smo već pisali, prije dvije godine godišnji je gubitak, upravo zbog zastarjele mreže, iznosio približno 250.000 prostornih metara vode, što je između 25 i 30 posto ukupne godišnje potrošnje.

– Stanje s vodovodnom mrežom u Belom Manstiru je loše – potvrđuje cijelu priču direktor Baranjskog vodovoda, Alen Hranić, ističući kako je potrebna potpuna rekonstrukcija.

Procjene kažu kako je za tako nešto potrebno najmanje 40 milijuna kuna.

– Rekonstrukciju mreže nominirali smo prema europskim fondovima. Do sada smo prošli dvije provjere, a predstoji nam još jedna, najvjerojatnije do kraja godine – tvrdi Hranić, podsjećajući i na direktivu EU kako sva naselja veća od 2.000 stanovnika do 2018. godine moraju imati vodovodnu mrežu.

Website Apps