Larisa Uglik jedina je učenica prvog razreda Osnovne škole Popovac, Područne škole Kneževo. U učionici, doduše, neće sjediti sama, jer nastavu sluša zajedno s nešto starijim kolegama, učenicima četvrtog razreda, kojih je devet. Ukupno tu područnu školu polazi četrdesetak učenika, od kojih njih 16 takozvane niže razrede, od I. do IV. A ne tako davno, prije početka Domovinskog rata, kada se škola zvala OŠ Beljska mladost i nije bila područna, u školskim je klupama znalo sjediti i više od 300 učenika, većinom Kneževčana, jer su u nju išli i učenici iz Topolja odnosno Duboševice.
– Ljudi u Kneževu više nemaju što raditi i odlaze iz njega. Ne samo iz njega nego i s područja cijele općine, pa i Baranje – priča Jadranka Sabljak, ravnateljica OŠ Popovac, naglašavajući kako mnogo kneževačkih stanova zjapi prazno jer su stanovnici otišli i najvjerojatnije se ne misle vraćati. Postoje, nastavlja, naznake da će do Božića otići još tri obitelji (to je ono što sigurno zna), pa će u školu ići još manje učenika, a pribojava se i masovnijeg egzodusa u bliskoj budućnosti.
– Neposredno uoči Domovinskog rata, osim što je kneževačku školu polazilo 300-tinjak učenika, isto toliko ih je bilo u popovačkoj, što je više od 600 učenika. Danas cijela OŠ Popovac, zajedno s područnom u Kneževu, ima 134 učenika. Dio roditelja, pa samim time i njihove djece, nije se vratio iz progonstva, dio je otišao u Srbiju, a dio trbuhom za kruhom u treće zemlje, najviše Njemačku i Kanadu – objašnjava Sabljak, naglašavajući kako je, nakon Kanade, novi trend postao odlazak u Irsku.
Nije tako samo u općini Popovac. Sudeći po informacijama koje imamo, u posljednje je vrijeme u tu zemlju otišlo mnoštvo ljudi. Samo na jednom mjestu, u okolici Dublina, u ovom trenutku boravi stotinjak Baranjaca. I.Getto