Uvijek smo pričali kako je profitabilno uzgajati šećernu repu, kako se cijena zna unaprijed i kako, ponekad, spašava cijelu godinu.
No, to pravilo više ne vrijedi. Najavljene cijene šećerne repe sramotne su. Žele nam uzeti dušu, priča predsjednik udruge Baranjska brazda Petar Pranjić, naglašavajući kako čelništvo udruge priprema protestno pismo koje planiraju poslati na adresu Ministarstva poljoprivrede.
Nezadovoljni su, naime, najavama cijene šećerne repe, koja bi, umjesto dogovorenih 300 kuna po toni, trebala biti 240 kuna za istu količinu.
– Istu priču plasirale su sve tri hrvatske šećerane. Jednostavno, to ne smije biti tako, to više što je riječ o cijeni za standardnu kvalitetu repe, koju će malo tko imati – “grmi” Pranjić, objašnjavajući kako će, u konačnici, kada se sve zbroji i oduzme, za tonu šećerne repe dobiti u prosjeku 200-tinjak kuna. Budući da članovi udruge obrađuju približno 3.000 hektara površina pod tom kulturom, nije teško izračunati koliko će u Baranju stići manje novca.
– Najjednostavnije mi je izračunati koliko gubim na vlastitom primjeru. Šećernom repom zasijao sam 45 hektara, što znači da ću izgubiti više od 35.000 kuna – žali se, ističući kako neki članovi udruge obrađuju i veće površine, pa će više i izgubiti. Podsjeća kako je tekuća godina totalno podbacila što se nekih poljoprivrednih kultura tiče, ponajviše pšenice. Ne mogu, nastavlja, sanirati ni prošlogodišnje gubitke, pa su im najave otkupnih cijena šećerne repe došle poput hladnog tuša.
– Da nije u pitanju šećerna repa na tako velikim površinama, najradije bih cijeli urod zaorali – naglašava. Bave se baranjski poljoprivrednici i razmišljanjem zbog čega je tome tako. Dio njih mišljenja je kako je osnovni krivac uvoz “žutog šećera” koji se, tvrde, u našim šećeranama prerađuje i na polici završava po cijeni od približno dvije kune. Nije istina, naglašavaju, da je cijena normalnog šećera pala, jer ona ne može biti realna u usporedbi s cijenama u EU-u.
Pribojavaju se i cijene kukuruza, koji je ove godine dobro rodio. Neslužbene informacije, naime, kažu kako bi otkupna cijena trebala biti 0,80 kuna, dok se, istovremeno, pripremaju izvozne fakture po cijeni od 1,2 kune. “Pod kombajnom”, uvjereni su seljaci, neće moći dobiti ni spomenutih 0,80 kuna, već najviše 0,50 kuna za kilogram.