Policajac je to iz Cerića, pokraj Vinkovaca, 26-godišnji Ante Vidosavljević, a spomenuta fotografija postala je simbolom humanosti, hrvatskog suosjećanja s nevoljom izbjeglica. Sirijsko dijete u u naručju hrvatskog policajca je jednogodišnji dječak Johua.

– S roditeljima bebe bili smo u bolnici nekoliko sati, majka je trudna, a malo dijete je isto bilo bolesno, i bilo je na pregledu. Kada smo se vratili iz bolnice, otac me pitao mogu li pridržati dijete da se on malo odmori. Naravno da sam pristao – kratko i skromno govori mladi policajac koji je policijsku odoru obukao prije nešto više od pet godina. Reći će i da je u tom trenutku gotovo i zaplakao.

– Sjetio sam se svojeg sina, u toplom – kaže policajac Ante, otac jednoipolgodišnjeg djeteta. Emotivno, kaže, nije bilo lako.

Danonoćno, baš poput Ante Vidosavljevića, i stotine drugih hrvatskih policajaca bdiju nad izbjeglicama. Od terena u Tovarniku i Bapskoj, gdje ovih kišnih i hladnih dana nije nimalo lako, sat za satom, dan za danom, odgovorno i profesionalno obavljati zadaću prihvata promrzlih, umornih izjeglica koje nerijeko kilometre pješače po blatu u japankama… Do prihvatnog centra u Opatovcu gdje su uvijek na usluzi, suočeni i sami sa zadaćama s kakvima se dosad nisu susretali. Mnogi će reći da “patnju tih ljudi nije lako gledati”.

Osjećaju to i izbjeglice. Upitani kako im je u kampu u Opatovcu gdje čekaju nastavak puta prema Mađarskoj, odakle će dalje prema željenim odredištima u zemljama EU-a, novinarima često kažu dvije riječi: “Hvala, Hrvatska”, u kojima je sadržana sva zahvalnost za brigu i skrb koju dobiju nakon svega što prolaze na svom mukotrpnom putu.

Policajcima je u Opatovcu, i to baš na Dan policije, priznanje odao i premijer Zoran Milanović.

– Bili ste profesionalni, ponosan sam što imamo ljude koji na takav način rade posao, a to se odnosi ne samo na policiju nego i na sve druge sužbe – poručio je premijer, uručujući zahvalnice trinaestero policajaca.

Policija je nesumnjivo ta koja je od početka izbjegličke krize u Hrvatskoj, čiji se kraj još ne nazire, odradila najveći dio posla. Našavši, u opsegu i zahtjevnosti posla oko prihvata izbjeglica, vremena i za koju toplu riječ, pružanje jabuke djetetu…

No, i brojne druge službe itekako su korisne i požrtvovne na terenu. Od DUSZ-a, Civilne zaštite, Crvenog križa, liječnika, samozatajnih volontera…. Za svoj požrtvovni rad i trud u izbjegličkoj krizi zahvalnicu MUP-a dobili su i dr. Shoukry Nizar i njegova supruga Dragana.

Stomatolog u ambulanti u Tovarniku, Sirijac koji je u Hrvatskoj od 1984. godine, sa suprugom se od prvog dana stavio na raspolaganje za pomoć kao prevoditelj.

– Postojao je strah kod izbjeglica, vidjelo im se to u očima. Objasnio sam im da su došli u predivnu zemlju u kojoj žive divni ljudi. I sami su se vrlo brzo uvjerili u to – rekao je dr. Nizar koji se, kao rođeni Sirijac, zahvalom izrazio i prema policiji i svim drugim službama na ljudskom kontaktu i gostoprimstvu, što je pomoglo da se izbjeglice u Hrvatskoj osjećaju sigurno.

– I sam sam osjetio to hrvatsko gostoprimstvo – ustvrdio je.

Načelnica općine Tovarnik Ruža Veselčić-Šijaković, male općine koja je podnijela golem teret izbjegličke krize, kaže da su u tom selu svi zaslužni.

– Cijelo selo pokazalo je humanost, ni spavalo se nije tih dana. Nije se pitalo koliko košta, službe su radile dan i noć, naši mještani donosili su od svojih kuća hranu i vodu izbjeglicama, davali im odjeću, djeca su nosila igračke izbjegličkoj djeci. Za mene su svi oni heroji – kaže načelnica Tovarnika, mjesta koje je iznenada postalo poznato i izvan hrvatskih granica.

Izvor: Glas Slavonije/Sanja Butigan