Duh Božića osjeća se na svakom koraku, a još će se jače pronijeti na svetim misama u hrvatskim crkvama u kojima su obvezno prekrasne tradicionalne pučke božićne pjesme – napjevi koji su nastajali stoljećima dok nisu dobili svoj današnji oblik. Temeljene su i nadahnjivane etnoglazbom s primjesom gregorijanskih napjeva, a prema mišljenju struke “plod (su) hrvatskoga pučkog genija i potvrda kulturne raznolikosti koja se prenosila s koljena na koljeno i tako postala prepoznatljiva općenarodna svojina…”.
No osim što su i pučki božićni napjevi kao dio crkvenog pučkog pjevanja u Baranji čak postale zaštićeno nematerijalno kulturno dobro UNESCO-a, malo je poznato da i danas postoje mjesta poput Baranjskog Petrovog Sela, u kojima se u ovo vrijeme redovito izvode napjevi jedinstveni u Hrvatskoj, ali i u svijetu.
Etnolog Krunoslav Šokac, inače član Foklornog ansambla Lado iz Zagreba, rođeni Petarčanin, koji je umnogome zaslužan za popularizaciju i očuvanje pjesama iz sela iz kojeg potječe, naglašava da su upravo te sačuvane pjesme iz starih molitvenika i pjesmarica iznimno vrijedna kulturna ostavština koja je svojevrsni spoj crkvene i tradicijske glazbe i odraz jednog ne takvog davnog vremena u kojoj je Baranja, pa tako i Petarda, bila sastavni dio Pečuške biskupije.
– Na području Baranje, u selima naseljenim šokačkim stanovništvom, crkvene pučke pjesme bile su jedan od značajnijih simbola nacionalnog identiteta, to više što je Baranja stoljećima, u političkom i crkvenom smislu, bila odvojena od ostatka hrvatskog etničkog korpusa i u sastavu Pečujske nadbiskupije, sve do 1972. godine. Sukladno tome i molitvenici i pjesmarice iz tog vremena, od kojih su mnogi mnogo stariji od stoljeća, tiskani su u Pešti i Budimu – kaže, između ostaloga, Krunoslav Šokac o specifičnim i bogatim crkvenim božićnim napjevima iz Petarde, koje u blagdanskom vremenu izvodi i Lado.
Pravo je čudo, drže mnogi, da su se nakon godina progonstva u vrijeme Domovinskog rata u ovom selu, nakon povratka, među brojnim ruševinama uspjeli sačuvati brojni molitvenici i pjesmarice zahvaljujući kojima se, kao i sjećanjima i kazivanjima starijih mještana, crkvena pjevačka baština Petarde uspjela sačuvati od zaborava i propadanja sve do danas i sve ju više preuzimaju i mnoga druga pjevačka društva. Uz Krunoslava Šokca, koji je godinama istraživao ovaj doista jedinstven prostor kada je riječ o repertoaru crkvenih pučkih pjesama, goleme zasluge u njihovoj prezentaciji javnosti pripadaju i Pučkim pjevačicama Župe svetog Lovre u Baranjskom Petrovom Selu, koji ih izvode na brojnim nastupima i gostovanjima, a koje će i ove godine pjevati neke od autohtonih božićnih napjeva svoga sela poput “Hajde, braćo, da idemo”, “Čujete li, čobani”, “Marija Divica”, “Radujte se, anđeli nebeski”, “Klanjam ti se, o Kraljiću” i brojne druge.
Valja podsjetiti da su ove pjevačice, koje su prije dvije i pol godine snimile i CD s marijanskim pučkim pjesmama, a organizirano djeluju od 2002. godine, zbog svog predanog rada na očuvanju nematerijalne kulturne baštine svoga kraja, ali i baranjskih Šokaca, dobile i neslužbenu titulu “čuvarica vjere, nade i prilipih šokačkih pismica”.