Kada su članice udruge žena Izvor iz Kneževih Vinograda, koja se bavi humanitarnim radom i skrbi se o beskućnicima, siromašnim, starim i bolesnim ljudima, upoznale 58-godišnjeg Ferenca Lukača, bio je na samoj granici života i smrti. Hitna pomoć odvezla ga je u bolnicu, gdje je odmah dobio potrebnu količinu krvi i odgovarajući tretman. To ga je održalo na životu. Najveći problem, konstatirali su liječnici, bila je neuhranjenost. Nakon nekoliko dana provedenih u bolnici, skrb o njemu potpuno je preuzela udruga, dakako, u okviru svojih mogućnosti.
– Postupno smo dopunjavali njegove potrebe. Riješili smo mu socijalnu pomoć, redovito ga prijavljujemo na Zavod za zapošljavanje, peremo rublje i donosimo mu osnovne životne potrepštine – priča Kristina Bajsić, predsjednica udruge, naglašavajući kako su ga smjestili u jednu iznajmljenu kuću u Suzi.
Na neki način ih je zaintrigirao pa su počeli istraživati njegov životni put. Budući da je osoba s blagom mentalnom retardacijom, nije im ga sam mogao objasniti i opisati.
– Naš pravnik volonter uspio je doći do podatka da je Ferenc vlasnik četvrtine kuće u Kneževim Vinogradima, u Mlinskoj ulici, gdje je prije živio s majkom i ocem. Nakon njihove smrti i smrti njegova brata, kuću je ‘zauzela’ bratova kći s obitelji – objašnjava Bajsić, naglašavajući kako je Ferenc u vrijeme okupacije Baranje, najvjerojatnije zbog nacionalnih razloga, iz Kneževih Vinograda protjeran. Živio je tih ratnih godina, nastavlja, po komorama i šupama u Zmajevcu i Suzi, gdje je, na neki način, bio sluga. Posljednje stalnije boravište prije odlaska u bolnicu bila mu je kuća jednog drugog njihovog korisnika u Suzi, koju je morao napustiti zbog nekog međusobnog konflikta. Sve dok ga nisu uspjeli vratiti u obiteljsku kuću u Kneževim Vinogradima, boravio je u istom selu, u već spomenutoj iznajmljenoj kući.
– Danima smo njegovu nećakinju molili da ga primi u vlastitu kuću, čiji je dio naslijedio od roditelja. Kada je, uplašena sudskim postupkom, pristala, krenuli su novi problemi. Dodijelila mu je sobicu u stražnjem, devastiranom dijelu kuće, koji je očito godinama služio kao svojevrsni deponij otpada. Kuhinja i kupaonica, nekada sastavni dio tog dijela kuće, srušeni su, pa Ferenc živi u desetak četvornih metara velikoj vlažnoj sobici, koju smo mu donekle opremili, ali bez toaleta i vode – sa suzama u očima priča Katarina Bajsić, napominjući kako mjesečno prima 800 kuna socijalne pomoći, od koje nećakinji plaća 100 kuna za električnu energiju, iako u sobici ima samo žarulju i mali TV prijamnik. Unatoč svemu, najveći problem je krov, točnije obična betonska deka izlokana od starosti, koja propušta na sve strane.
– Jedan građevinski obrtnik prošle je godine procijenio da je za sanaciju deke i gradnju krova potrebno nešto više od 5000 kuna. Predračun smo poslali na nekoliko adresa, a odazvala se Osječko-baranjska županija, koja je donirala jednokratnu pomoć od 800 kuna. Mislili smo da će se i drugi odazvati, ali ništa od toga. Novac doniran od Županije i nadalje čuvamo, pa smo prisiljeni moliti sve ljude dobre volje da mu na neki način pomognu.
– Zima je već tu, a krov je i nadalje problematičan. Ferenc je lošeg zdravlja i pribojavamo se da mu se što ne dogodi – podvlači Katarina Bajsić.
Potencijalni donatori više informacija o Ferencu Lukaču mogu dobiti na telefon udruge žena Izvor 031/730-182 ili na mobitel članice udruge Maje Rikert 099/2730153.