Iz gradskog će proračuna u blagajnu Ministarstva državne imovine biti plaćen iznos od 258.620 kuna, koliko iznosi zakupnina koju je tvrtka Starco Gradu Belom Manastiru platila u razdoblju od 2004. do kraja 2012. godine.
Odlučilo je tako jednoglasnom odlukom belomanastirsko Gradsko vijeće na prekjučer održanoj sjednici. Riječ je o zakupu nekretnine u Osječkoj ulici, nekada u vlasništvu Apatinske pivare – prostoru sukcesijske imovine, u koji se Starco uselio 2004. godine, sklopivši ugovor s Gradom Belim Manastirom. Ugovorom je još regulirano i kako Starco iznos za zakupninu plaća gradskoj Zajednici sportskih udruga. No, nekoliko godina kasnije takav je ugovor počeo osporavati vlasnik sporne nekretnine – država, koja je protiv Starca pokrenula postupak iseljenja i plaćanja naknade za korištenje tih nekretnina. Sudski spor vodi se pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalnoj službi u Belom Manastiru, a ovih su se dana tri strane, RH (Ministarstvo državne imovine, Uprava za nekretnine), Starco i Grad Beli Manastir, dogovorile o izvansudskoj nagodbi, koja se našla pred belomanastirskim gradskim vijećnicima, kao i njezin sastavni dio – plaćanje spomenutog iznosa.
– Radi konačnog razjašnjenja spornih odnosa i ostvarivanje uvjeta za razvoj poduzetništva, održavanja zaposlenosti i opstanka tvrtke Starco, koja zapošljava 300-tinjak osoba, a na temelju predložene izvansudske nagodbe, prijedlog o plaćanju tog iznosa iz gradskog proračuna predstavili smo vijećnicima koji su ga prihvatili – istaknuo je gradonačelnik Tomislav Rob. Naglasio je kako je ta odluka još jedan dokaz brige o razvoju gospodarstva na ovom području. U izvansudskoj nagodbi stoji kako će Starco u državni proračun uplatiti zakupninu za korištenje prostora od 1. siječnja 2013. do 31. listopada 2016. u ukupnom iznosu od 113.223 kune, te za svaki mjesec od 1. studenoga 2016. pa nadalje po 4699 kuna.
– Zadovoljan sam odlukom Gradskog vijeća i tekstom izvansudske nagodbe iz nekoliko razloga. Odnosi se to na oprost svih eventualnih zateznih kamata, konačno razrješenje višegodišnjeg spora te mogućnost za daljnje nesmetano poslovanje jednog od najvećih baranjskih poslodavaca – rekao je Rob.
A zašto je 2004. godine Grad sa Starcom sklopio ugovor o najmu nekretnine koja nije u gradskom vlasništvu, teško je reći, to više što tadašnji akteri cijele priče više nisu u politici. Neslužbene informacije od dobro obaviještenih kažu kako Starco, jednostavno rečeno, tih dana ni od koga nije mogao tražiti prostor u susjedstvu vlastitog proizvodnog pogona u Belom Manastiru, osim od Grada. Nekretnina je “bila u zrakopraznom prostoru”, državu vjerojatno nije bilo briga za par stotina kvadrata u udaljenoj Baranji, a Starcu je prostor bio nužan. Potpisivanjem Ugovora spojeno je, tako, ugodno s korisnim, a zadovoljni su bili svi. Trag novca bio je poznat, o nekim kriminalnim radnjama nije se radilo, ali je država dosta kasnije ipak shvatila kako se radi o njezinu vlasništvu. Isti izvor pita se zbog čega država Starcu, odnosno Gradu Belom Manastiru, poput dobre majke, nije oprostila spomenuti iznos i sa Starcom sklopila novi ugovor o najmu koji bi ova inozemna tvrtka sigurno plaćala. Kako bilo da bilo, rješenje višegodišnjeg sudskog spora konačno se nazire, sve su strane (ponovno) zadovoljne, a Starco nastavlja s radom. Jedino što Grad mora vratiti nešto što je davno potrošio, osim ako u međuvremenu ne bude postignut neki drugi dogovor.