Na Dan grada Belog Manastira, 11. studenoga, prije gotovo cijelog desetljeća predstavnici Vlade RH potpisali su s belomanastirskim gradskim čelnicima Sporazum o financiranju rekonstrukcije belomanastirskog Trga slobode. Riječi je bilo o dugo najavljivanom projektu potpune obnove središnjeg gradskog trga, za što je država trebala izdvojiti 30 milijuna kuna. Dvije godine ranije Grad je raspisao natječaj za najbolju arhitektonsku izvedbu obnove trga, s ciljem da gradsko središte postane znatno modernije i funkcionalnije od tadašnjeg. Od arhitektonskih rješenja očekivala se provokativnost i redefiniranje gradskog središta u svim njegovim razinama. Na javni, državni i otvoreni urbanističko-tehnički natječaj, koji je Grad Beli Manastir proveo u suradnji s Udruženjem hrvatskih arhitekata, pristiglo je šest radova, a najboljim je, u svibnju 2007. godine, ocijenjen onaj koji su izradile zagrebačke arhitektice i studentice Zrinka Grosek, Ivana Miloš, Ana Mrđa i Martina Paun. Pobjednicama je pripala nagrada u iznosu od 32.000 kuna. Radnici darđanske tvrtke Ekogradnja prve predradnje na sanaciji gradskog trga počeli su na proljeće 2009. godine. Vrijednost radova procijenjena je tada ipak na nešto manji iznos, približno 17 milijuna kuna, a financiranje je najavljeno iz budžeta dvaju ministarstava i Grada Belog Manastira. Nekoliko mjeseci nakon početka obnove održani su lokalni izbori, a HDZ-ovu vlast zamijenio je SDP uz pomoć koalicijskih partnera. SDP-ov kandidat, nestranački Ivan Doboš, postao je gradonačelnik, a od toga dana, tijekom dva mandata, pa sve do posljednjih izbora, nije propuštao prigodu isticati kako ga je nasred trga dočekala velika rupa te kako od države nije uspio namaknuti obećana sredstva. Jesu li zbog svega krivi rjeđi odlasci u Zagreb (zbog čega ga je napadala tadašnja oporba), ili ne, sada nije važno, ali činjenica je da glavni trg jedinog baranjskog grada devet godina od početka radova – još nije gotov.
Pravo stanje na terenu izgleda otprilike ovako: tehnički pregled nije uspješno obavljen jer određene nedostatke, a nije ih malo, izvođač radova nije ispravio. Zašto? Zato što je završio u stečaju. Stoga mu nije niti uplaćen kompletan iznos za obavljene radove, a koji se uplaćuje nakon završetka ugovorenih radova. Svemu treba dodati i činjenicu kako je od ukupnog iznosa potrebnog za sanaciju iz gradskog proračuna izdvojeno približno sedam milijuna kuna, dok je država sudjelovala sa samo osam milijuna, znatno manje nego što su tadašnji ministri obećavali.
– Mislim da velika krivnja što trg nije u potpunosti završen leži na prošloj gradskoj upravi. Naše je da ga osvježimo i popravimo, što silno želimo. Učinit ćemo sve da na bilo koji način to realiziramo, bez obzira na to što nemamo uporabnu dozvolu. Neću čekati još deset godina na uporabnu dozvolu. Gradski su porezni obveznici to skupo platili i imaju pravo imati gradski trg prema mjerilima jednog modernog grada – kaže gradonačelnik Belog Manastira Tomislav Rob.
Razlog cijeloj priči oko završetka obnove gradskog trga jesu radovi započeti na osposobljavanju fontane na njegovu sjevernom dijelu. Fontana je, podsjetimo, u punom sjaju radila samo jednu večer, prije nekoliko godina.- U sklopu privođenja kraju obnove trga počeli smo i rekonstrukciju fontane. Za njezinu lošu izvedbu krivi su projektanti, budući da gubi znatno više vode od predviđene količine – kaže Rob, dodajući kako rekonstrukcija neće koštati ‘‘milijune kuna‘‘, kako su neki prognozirali, nego nekoliko desetaka tisuća, što na gradski proračun ipak neće značajnije utjecati.
Prethodni izgled gradski je trg dobio 80-ih godina prošloga stoljeća. Preko njega njega je prije pretposljednje rekonstrukcije prolazila prometnica, nakon čega je postao pješačka zona. Podijeljena su mišljenja oko toga je li ga uopće bilo potrebno obnavljati. Dio Belomanastiraca tvrdi kako je riječ o potpuno ‘‘promašenoj temi‘‘ te sve skupa naziva ‘‘betonizacijom trga‘‘, dok ostatak ne vidi problem u tome što su tadašnji gradski čelnici htjeli izmijeniti njegove vizure. Presuditi možda mogu oni koji u gradu nikada ranije nisu bili, a trg im se – sviđa. Njegove dimenzije su, inače, veće od zagrebačkog Jelačić placa.